Instagram Feed

Kontaktirajte nas

Newsletter

Sigurne smo, da ste kao i mi, veliki ljubitelji torti i da je večita dilema gde da kupite onu savršenu, bilo za poklon ili za sebe 🙂

Pored toga što i ja uživam da jedem torte, neverovatno mi je zanimljivo i da posmatram proces njihovog nastanka.

Ranije sam uživala da gledam emisiju Cake Boss na TLC-u i da posmatram kako od hrane i slatkiša nastaju prava mala (ili veeeelika) umetnička dela. 

sigurno ga se secate

Prave skulpture od fondana, šlaga, kora… Svaku epizodu sam gledala nebrojeno puta i svaki put mi je bilo podjednako fascinantno.

Zato sam se jako, jako obradovala kada sam upoznala Asiju Curić, devojku iz našeg grada, koja se time posvećeno bavi, i koja pravi prava mala remek dela od slatkiša. Bila sam oduševljena time kako izgledaju njene torte, a  naročito kad sam imala priliku da posmatram kako nastaju u njenoj preslatkoj kuhinji.

Danas i  vas vodimo u kuhinju naše drage Asije, čije smo bile gošće.

Želele smo da više saznamo o tome kako nastaju torte u njenoj radionici, koju je nazvala –  Asicakes. 🙂

Zanimalo nas je: Šta je ljudi najčešće pitaju kada saznaju čime se bavi?

Rekla nam je da joj je jedno od najsimpatičnijih pitanja: Kako to da praviš torte i slatkiše, a nisi debela?

Neki od vas su verovatno čuli i za radnju, koju je na šetalištu, u našem gradu, imala sa svojim sestrama Aldinom i Aminom – Bombonjeru.

fotografija nastala u okviru projekta Mi Pazarci

Potpuno spontano smo došle na ideju da svoju porodičnu ljubav približimo ljudima u gradu.

Od oktobra te godine, kad smo to slučajno pomenuli kao opciju,  do drugog decembra – kad smo već počele sa radom. To se, pre svega, desilo zahvaljujući ogromnoj podršci koju smo imale od cele porodice, naročito mog oca, koji je bio glavni inicijator cele ideje.

Dosta recepata za proizvode koje smo prodavale u Bombonjeri sam sama modifikovala i izmišljala, jer nakon toliko napravljenih kolača, kombinovanja sastojaka i njihove količine, dovoljno mi je da na papiru vidim sastojke i da znam da li će nešto da bude dobro ili ne. 

Asija sada radi uglavnom torte po narudžbini.

Volim da spremam torte uveče, tad mi je mirno u kući i potpuno sam posvećena, bez ikakvih stvari koje mi odvlače pažnju. Odlučila sam da se profesionalno bavim pravljenjem torti.  Moja kuhinja, isključivo za tu namenu, je u izradi.

Namirnice koje koristim za torte uvek nabavljam iz Nemačke, alati za dekorisanje su mi, uglavnom, iz Turske.

Neke ukrase za kolače pravim sama, oblikujem fondan po želji uz pomoć kalupa, dok ostale, kao i korpice i tanjire, nabavljam kod nas.

Mnogo mi je bitno kada mogu da garantujem u potpunosti za kvalitet svojih torti.

prelepi mafini koje smo imale priliku da probamo

Šta je najbitniji faktor u pripremi jedne torte?

Stvarno verujem da ceo proces rada može da se vidi na završenoj torti. Da li je urađena pedantno – sa strpljenjem, ili u žurbi i haosu. Ja volim da radim sve sa strpljenjem. Napravim prvo kore, pa filove, pa dekoraciju.

Jedan veoma bitan deo  je proces hlađenja. I zato je bitno posvetiti torti vreme. Nikad ne pravim torte na brzinu.

Ono što je čini veoma odgovornom i što je jako bitno u ovom poslu je  – vreme.

 

Nije isti slučaj kao kad od nekog naručite recimo komad nakita, sliku…

Sa tortom je jako bitno da bude gotova u tačno određeno vreme, a da je ipak ne napravite prerano, kako bi bila sveža i ukusna onda kada se servira. Tako da je velika odgovornost kada vam neko poveri da napravite tortu za neki njima poseban dan, ali je i veliko zadovoljstvo.

Kada probam neki kolač/tortu, uvek u glavi pokušavam da prepoznam sve sastojke i onda krenem da sklapam slagalicu, da dešifrujem od čega je tačno sačinjena.

Radim ono što najviše volim i to znači da u sve što pravim ulažem mnogo ljubavi.

S obzirom na to da je Asija skoro 15 godina živela u Holandiji sa porodicom, a zatim se doselila u naš grad, nezaobilazna su bila pitanja i o tome kako joj je išlo prilagodjavanje  sredini i, ujedno, kako se ideja o Asicakes i rodila.

Da li ti je bilo teško da se navikneš na novu sredinu i život u Pazaru?

Ovde se osećam svojom i ne kajem se što sam došla. Srce mi je osećalo da nije na mestu dok smo živeli u inostranstvu, ali moram da priznam da mi je ipak bilo teško da se priviknem ovde.

Sećam se perioda iz Gimnazije, bilo mi je teško da se naviknem na sam sistem rada, usmeno odgovaranje, jer smo tamo sve ocene dobijali pismeno. Čitala sam lektire na holandskom, pa posle sklapala prevod na srpskom.

Ono što mi je jako nedostajalo u početku jesu baš te neke sitnice, za koje nisi ni svestan da postoje dok ih imaš. Na primer, nedostajale su mi krofne. Iako mogu sama da ih napravim, nekako smo navikli da ih kupimo. Nedostaje mi kineska hrana npr. i tako neke sitnice, ali i to polako dolazi na svoje.

Dok ovde, na primer, jako volim spicare,  jer čitav taj koncept spicare tamo ne postoji.

Kako je sve počelo?

U Holandiji sam tek počela da učim da pravim neke sitne kolače, a ovde sam shvatila da to volim. Učila sam od mame, najviše. Stala bih pored nje i gledala kako radi. Prvi kolač koji sam napravila bio je slatki – hleb, sećam se, sa preslatkom roze glazurom. Čak nije bio ni ispečen kako treba, ali sam sama napravila.

prvenac 🙂

Kasnije je usledilo ozbiljnije bavljenje kolačima, tutorijali na youtube-u, kupovala sam kuvare itd. Dosta sam čitala i počela da isprobavam recepte.

Trenutno imam ogroman broj kuvara, recepata i časopisa o kuvanju, i oni predstavljaju moje najvece blago.

dom za Asijine knjige i kuvare

Kritična sam kad su u pitanju kolači i kad ih probam u nekoj radnji.

Moje sveske sa receptima su moje blago i recepte uglavnom pišem na holandskom (jer na njemu još uvek i razmišljam).

Mogu za sebe da kažem da sam perfekcionista. Volim kad mi je sve savršeno, čak i najmanju grešku  na svojoj kreaciji primetim. Volim izazove, takođe. Jedan od najtežih mi je bio pravljenje kroasana od lisnatog testa, 4 i po sata mi je trebalo za kolač od lisnatog testa i bila sam mnogo srećna kad mi je uspelo.

Dovoljno mi je da pročitam jednom recept i da ga zapamtim.

Kod kuće volimo slatkiše koji  su nam  uspomene iz Holandije, poput krofnica, ili mug cake – nutella brownies, jer svi mnogo volimo nutelu.

Da li možeš da iz ogromnog broja torti koje si do sada napravila izdvojiš omiljenu?

Omiljena torta mi je jedna koju sam pravila sebi za rođendan.

Ostala mi je u sećanju scena iz filma za decu – Matilda, gde jedan od likova mora da pojede celu tortu sam, za kaznu zbog proždrljivosti, i meni je ta scena baš ostala u memoriji  duuugo, dugo, otkad sam prvi put gledala film. Potajna želja mi je bila da mogu da uzmem parče torte rukom i pojedem je. Tako da sam za svoj 22. rodjendan napravila običnu čokoladnu tortu, uzela parče u ruke i ispunila svoju želju.

Kreiranje nove kombinacije ukusa i dizajn nove torte zahteva puno truda, vremena, kreativnosti, ali najvise od svega – sreće i ljubavi.

Zato što iskreno verujem da se svaki korak procesa pravljenja torte može okusiti u jednom zalogaju, trudim se da taj zalogaj učinim magičnim. Tako će ostati u pamćenju, ne samo torta, već i osećaj, koji će nadam se ostaviti dobar utisak.

I naravno, pošto najviše vremena provodim u kuhinji, moram sve da probam, kako bih se uverila da je sve na svom mestu, zar ne?

Tako da,  ako je tačno kad kažu: “Ono si što jedeš.”, onda mora biti da sam napravljena od šećera, ali i ne bih ni želela da je drugačije. 🙂

 

Rubrika Oni inspirišu kreirana je sa idejom da našim čitaocima predstavi osobe koje se bave nekim neuobičajenim stvarima koje vole.

Želja nam je da Liliputanke prikažu ljude iz našeg grada koji nas inspirišu i koji utiču da istražujemo svoju kreativnu stranu i radimo ono u čemu uživamo.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Next Post

10 neobičnih lekcija o kreativnosti koje sam naučila u 2017.

Mon Jan 15 , 2018
Postoji priča o kompozitoru Igoru Stravinskom koja kaže: “Kada je Stravinski pisao novu kompoziciju za balet, on nije počeo ni iz čega.” Umesto toga, uzeo […]
%d bloggers like this: