Instagram Feed

Kontaktirajte nas

Newsletter

Mnogo obaveza, ideja, dogovora. Mnogo filmova, nove serije, ogroman broj preporučenih, a naročito onih knjiga za koje se malo osećamo krivim što još uvek nismo pročitali. I premalo vremena.

Verujem da mnogi od nas imaju sličan problem.

Skoro sam na blogu Wait but why otkrila ovaj neobičan koncept kroz koji možemo da posmatramo svoje vreme i potpuno me je oduševio.

Vrlo je jednostavno.

Uglavnom spavamo oko 7-8 sati dnevno.  Što nam ostavlja 16 ili 17 sati kada smo budni. Ako to pretvorimo u minute, to je ukupno oko 1000 minuta.

E, sad, hajde da posmatramo ovih 1000 minuta kao 100 blokova od po 10 minuta.To je ono što imamo kada se probudimo ujutru.

Tokom dana, trošeći 10 po 10 minuta, i ostanemo bez svih 100 blokova i – vreme je za spavanje.

Glavno pitanje je: Koliko blokova posvećuješ unapređivanju sebe, učenju, stvarima koje nisu uvek baš prijatne, a koliko uživanju?

Koliko koristiš za kreiranje, a koliko za konzumiranje sadržaja?

Na šta jedva čekaš da ih potrošiš, a za šta ti je najteže da ih izdvojiš?

Sad zamisli ove blokove kao jednu ovakvu mrežu:

Šta ako bi morao da obeležiš svako sa određenom svrhom?

Da li tvoj napredak, opuštanje, oplemenjivanje kroz čitanje,  zaslužuje 3-4 bloka dnevno?

Da li 35-40 knjiga godišnje zaslužuju 4 od tvojih 100 blokova?

Ja sam shvatila da definitivno zaslužuju.

Poenta je: retko kad imamo neke ogromne blokove vremena od par sati apsolutno slobodne, bez ikakvih distrakcija. Tako da stvari koje su nam bitne moramo “uglaviti” unutar ovih kvadratića.

Ne znam da li vi donosite novogodišnje odluke i da li one ostanu samo želje? Ja se ove i prethodne godine trudim da te odluke postanu realni planovi tako što ih zapišem i isplaniram na dnevnom  nivou.

Verujem da ako, tokom lenjeg i depresivnog januara uspešno obavljate nesto sto ste sebi zadali, onda definitivno možete sebe da naterate da budete produktivni uvek, naročito sad kad se bliži proleće.

Fotka sa profila @vesnikproleca

Kada za nešto kažete da nemate vremena, to ustvari znači da vam to nešto nije prioritet.
Skoro sam čula tu rečenicu i baš mi je odzvonila u glavi.

Tako da sam u januaru rešila da mi čitanje jeste prioritet.

I, u pravom trenutku, naišla na tekst blogera Bruna Bokšića, koji se tiče čitanja 20 stranica na dan, i zapisivanja tog progresa. Na taj način, dolazimo do ostvarenja cilja od pročitanih 40 knjiga godišnje.

Meni je u suštini najteže da uzmem knjigu i počnem da čitam, a kasnije mi postane jako zanimljivo, jer sam znatiželjna.

Pa sam odlučila da moj januar počne istim ovim izazovom.

Vodeći se logikom da ” Ono što se prati se uradi. Ono što se meri se popravi.”  beležila sam  dane kad sam uspela da pročitam 20 i više strana, i one kada nisam.

Ovako to izgleda:

Iako sam propustila čak 11 dana (za koje naravno imam najmanje toliko izgovora), mogu reći da sam jako zadovoljna rezultatima

Za to vreme sam uspela da pročitam (skoro) 3 knjige, odnosno nešto preko 1000 strana. Ako to podelimo brojem dana kada sam čitala više od 20 stranice, to je u proseku 50 strana dnevno. Na to je naročito uticala knjiga Inferno, Dena Brauna, koju mi je pozajmila Martina. Pošto sam oduševljena istorijom umetnosti i arhitekture, prosto sam knjigu od 500+ strana progutala za 5 dana.

Ono što mi je najbitnije je da mi stvarno nije ni najmanje prestavljalo teret, niti gubitak vremena, već samo način da uvedem naviku da svakodnevno radim ono što volim. I definitivno nastavljam i sledećeg meseca.

Kao svaka prava štreberka, morala sam da, nakon  ispunjenog zadatka, izvučem i neke pouke, koje i vama mogu da budu korisne.

Vredna i gladna.

Shvatila sam da mi je za sledeći mesec najbitnije:

  1. da u svakom trenutku imam pripremljene bar dve knjige, kako bih kad jednu završim, odmah imala sta da čitam, da mi to ne bude izgovor za nečitanje. Super prilika da date šansu svim onim knjigama koje vam dugo stoje na polici.
  2. da čitam ujutru ili preko dana, dok sam još uvek odmorna
  3. 20 strana je minimum, koji treba preći i nakon koga  mi se sve više čita
  4. Obavezno zapisivati svaki dan da li je zadatak ispunjen ili ne

Svoj najveći problem, zvani: Šta čitati? sam rešila tako što sam na telefonu instalirala aplikaciju goodreads   čiji je moto “Meet your next favorite book”. To je praktično društvena mreža na kojoj imate mogućnost da odaberete knjige koje ste već pročitali, one koje trenutno čitate i one koje tek planirate da pročitate. Pročitane knjige možete da ocenite od 1 do 5 i da ostavite komentar, koji vaši prijatelji mogu da vide. Meni je super poslužila, jer sad imam sve na jednom mestu i nikad mi ne nedostaje ideja za čitanje.

Highlight prošle godine mi je sajt bookdepository.  Tu naručujem knjige koje ne mogu da pronađem kod nas i usput vežbam engleski (mada ima knjiga na mnogim drugim jezicima, uključujući srpski). Poštarina je besplatna.

Naravno, uvek dostupna (i najjeftinija) opcija je i gradska biblioteka. Obično tu prvo potražim knjigu koja me zanima, na cobiss-u (za koji sam prošle godine saznala da postoji, I can’t be the only one).

Mesto gde uvek možete pronaći zanimljive knjige je i biblioteka Američkog kutka u kom je članarina besplatna.

Na instagramu smo vas pitale da li vi lakse ispunite obećanja data sebi ili drugima?

I kako izgleda, većina češće ispuni obrćanja data drugima. I ja sam u toj skupini. Ovaj tekst je ustvari moje obećanje vama i moja obaveza da u februaru nastavim s ovim izazovom.

I da ponovim pitanje sa početka:

Da li tvoj napredak, usavršavanje, opuštanje, oplemenjivanje, uživanje u knjizi zaslužuje 3-4 bloka od tvojih 100 blokova dnevno?

Ako želite da nam se pridružite i obećate nam da ćete aktivnije čitati ovog meseca, javite nam se! 😊

Srećno!

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Next Post

Kada spojiš dva najdraža hobija, dobiješ životni poziv [Intervju]

Sat Feb 17 , 2018
Danas svi za sebe volimo da kažemo da smo fotografi, što, donekle, i jesmo, jer svako od nas ima pri sebi kameru telefona, koja je […]
%d bloggers like this: