Instagram Feed

Kontaktirajte nas

Newsletter

Iako nezdrava navika, verovatno je većini nas prva stvar koju uradimo kad otvorimo oči – proveravanje društvenih mreža. Ono čega možda nismo svesni je činjenica da to što putem mreža dobijamo je napravljeno i skrojeno specijalno za svakog od nas, u zavisnosti od naših interesovanja.

Prateći ono što gledamo, na šta klikćemo i šta lajkujemo, društvene mreže i Google postepeno uklanjaju sa naših početnih strana sve ono za šta nismo pokazali interesovanje.

 „Pa to je super!“ -reći će neko. „Baš je divno što mi se prikazuju samo stvari koje me interesuju!“

Samo što – nije, nimalo nije divno. Jer se onda svako od nas nalazi u nekoj vrsti nesvesti. Informacije koje dobijamo, postaju samo one koje se poklapaju sa našim stavovima, u koje već verujemo i koja nas uljuljkava u ono što već znamo, Onda se dešava da ima jako malo prostora da naletimo na nešto jako drugačije, inovativno i da doživimo razmenu ideja.

Pojava da svoja ponašanja i navike generalizujemo na veliki broj ljudi, naziva se u psihologiji– lažni konsenzus. Skloni smo da mislimo da se veći procenat ljudi slaže s nama nego što je stvarno tako.

Na primer:  Nakon što pogleda neki film, osoba kaže da je odličan. Zatim tvrdi da je nemoguće da se nekom ne sviđa I precenjuje procenat ljudi koji su oduševljeni.

Ili: Osoba više voli mačke kao ljubimce nego pse i ubeđena je da je isto kod većine ljudi.

Mi  mislimo da drugi donose odluke onako kako ih mi donosimo. A kada te odluke ne podudaraju s našima, skloni smo da ih čak ocenimo kao čudne ili neprihvatljive.

Zašto se to događa?

Zato što ako mislimo da se ljudi sa nama slažu, to pozitivno utiče na naše samopouzdanje.

Zato što se obično družimo sa ljudima sličnih interesovanja i pogleda na svet i na taj način stvaramo lažnu sliku o učestalosti sopstvenih stavova, jer imamo ograničen uzorak na osnovu kog donosimo procene.  Što znači da one verovatno neće biti sasvim tačne kada predviđamo ponašanje šireg kruga ljudi. Efekt lažnog konsenzusa nije moguće u potpunosti izbjeći, svi smo mu skloni.

To je upravo ono što nam se dešava na internetu danas.

Znate li šta je filter bubble?

Ne postoji više standardni Google.   Umesto das vi dobijaju rezultate koji su recimo najtraženiji, dobijamo ono na šta je najverovatnije da ćemo da kliknemo.

Ako ti i ja guglamo isti pojam, svako sa svog telefona, nećemo dobiti iste rezultate.

Kako se web kompanije bore da skroje svoje usluge (uključujući vesti i rezultate pretrage) u skladu sa našim ličnim ukusima, postoji opasna nenamerna posledica: Bivamo zarobljeni unutar “filter mehurića” i nismo izloženi informacijama koje bi izazvale ili proširile naš pogled na svet.  

Ako uzmete sve te filtere i algoritme koji postoje dobijate nešto što se zove filter mehurić. on zavisi od toga ko ste, koliko imate godina,  čime se bavite…  On je neka vrsta vašeg ličnog univerzuma informacija u kome živite online. 

Internet prvobitno zamišljen kao prozor u svet, otvorena platforma za širenje ideja gde upoznajemo ljude mnogo drugačije od nas, saznajemo nove stvari i preispitujemo svoja ubeđenja, on danas postaje sve suprotno od toga.

Danas, na internetu živimo u paralelnim, ušuškanim univerzumima u kojima je sve što čujemo samo potvrda onoga što već znamo i prostor u kome čujemo samo sopstveni eho.

Razni algoritmi i filteri nam prikazuju sve više i više pnoga što želimo da vidimo, jer je cilj društvenih mreža da se na njima što duže zadržimo i to je način da to i postignu.

Pre pojave interneta, medije su uređivali ljudi urednici.

Na internetu su urednici: algoritmi, koji imaju unapred zadat način filtriranja.  Iako su algoritmi mnogo brži i efikasniji u sprovođenju određenih pravila nego ljudi, oni nemaju jednu jako bitnu osobinu koju imaju ljudski urednici – etiku. Algoritmi prikazuju samo ono što smatraju relevantnim u datom trenutku. Nemaju (još uvek) sposobnost da procene kako da naprave balans informacija raznih strana, da prikažu različite tačke gledišta – što je osnova demokratije. Prikazuju nam zanimljivo i zabavno,  a bitno je da nam prikazuju i ono što je važno, neprijatno, teško, drugačije.

Šta uraditi povodom toga?

Mnogo se već radi na tome, teži se zakonskom uređivanju mnogih stvari na internetu koje do sad nisu bile predviđene.  

Ali prva stvar koju možeš danas da uradiš da se to bar malo za tebe promeni je:

Promeni opciju na svom fb feedu iz   “najzanimljivije” u “poslednje postavljeno”. Tako će tvoja početna strana prikazivati vesti hronološki, umesto onih koje su najčitanije (jer to nisu uvek i najvažnije).

Zatim podesi opciju da primaš notifikacije za sajtove i ljude koji su ti najbitniji i koje ne želiš da propustiš. Na ovaj način se osiguravaš da budeš u toku i sa najnovijim stvarima i sa onima koji te najviše interesuju.

Zato je bitno da budemo više edukovani i upoznati kako algoritmi sajtova poput fb-a I google-a funkcionišu?Jer ćemo više obraćati pažnju između jednostavne aktivnosti kao što je lajkovanje I toga koje informacije stižu do nas, a koje ne.

Drugi veoma bitan način da izađemo iz tog mehurića u kom nam je sve blisko I poznato je – dijalog.

Izvor: Pinterest

 “Dijalog je jedini način da dođemo u kontakt sa celinom čiji smo svi deo. “

I zato je razmena tih iskustava sve važnija

Dijalog je mnogo više od običnog razgovora. 

To je sposobnost slušanja drugih. Slušajući upoznajemo prošlost, vrednosti i očekivanja, mišljenja, nade i snove. I što je najvažnije slušanjem otkrivate kako se osoba oseća i zbog čega se tako oseća.

Dijalog ne postoji ako u njemu nisu prisutne jasne povratne informacije, i to ne samo o problemu o kojem se radi, već i o stvarnom doživljaju osobe sa kojom se o tom problemu raspravlja. Ako su povratne informacije nejasne, onda to nije dijalog. 

Savremeni čovek u susretu sa drugim ljudima sve manje očekuje od njih odgovore na svoja pitanja. Razgovor sa drugima se često pretvara u razgovor sa sobom.

Zbog svih problema i nedostatka dijaloga u savremenom društvu, pogotovu među mladima, osmišljen je koncept Dijalog kafea, projekta koji se sprovodi širom sveta, a od skoro i u nekoliko gradova Srbije, uključujući Novi Pazar. U Novom Pazaru funkcioniše u okviru “Duge” i otvoren je za sve mlade ljude i organizacije koje se bave sa društvom, obrazovanjem, kulturom i ekologijom ili su zainteresovani za te teme.

Dijalog kafe je povezan putem tehnologije za video konferencije sa gradovima širom sveta. Tu mladi ljudi imaju priliku da razmene iskustva, uče jedni od drugih  kroz razne aktivnosti tematske sesije, radionice, seminare…

Globalna mreža Dijalog kafea povezuje više različitih i jedinstvenih gradova: Bejrut, Lisabon, Firenca, Amsterdam, Melburn… a u Srbiji Novi Pazar, Suboticu i Beograd.

Omogućava  rаzmenu iskustava među mlаdimа iz rаzličitih zemаljа, a umeće i stručnost ljudi iz tih gradova mogu biti značajni za prevazilaženje lokalnih problema. Kada se različita iskustva povežu, nastaje novi način razmišljanja.

Projekat Novi Pazar u Dijalogu realizuje se uz podršku Министарствa државне управе и локалне самоуправе –  MDULS i Grada Novog Pazara. A Liliputanke ovaj projekat posebno vole, jer nas je Dijalog kafe u Subotici i povezao.

Tako da vas pozivamo da se priključite narednoj sesiji u našem gradu, verujemo da ćete otići sa super iskustvom.

 

 

 

One thought on “Zašto nam je danas dijalog (na internetu i van njega) važniji nego ikada pre?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Next Post

5 stvari koje smo naučile o pisanju za dve godine blogovanja

Sat Jan 25 , 2020
1. Tekst se ne piše “u cugu”- tek kada ga napišeš ide najbitniji deo – prepravljanje! “Uhvatili ste inspiraciju za rep, držali se grčevito za nju […]
%d bloggers like this: